Blog Archives – Bruno Boksic
2
archive,category,category-blog,category-2,eltd-cpt-1.0,rad_rapidology,ajax_fade,page_not_loaded,,moose-ver-1.5, vertical_menu_with_scroll,smooth_scroll,blog_installed,wpb-js-composer js-comp-ver-4.12.1,vc_responsive,elementor-default

Blog

po uzoru na: https://www.facebook.com/trebastranica/


Nije da ne volim prečku zato što je pala po malom Soldi u Širokom, nego zato što se prečka oslanja na stative.

A kada se nemaš na što osloniti u životu, onda ovisiš od tih potporanja koji ako se izmaknu, najebeš.

Pod ovim ne mislim da budeš gol u životu.

Mislim na to da budeš čvrst kao stativa.

Uzemljen.

Samodostatan.

Stabilan.

Nelomljiv kada zapuše vjetar ili padne kiša.

Ono što ti želim reći jeste da budeš stoik. A stoik je:

 

Stoik i stoici

stoik

 

Kad sam bio u srednjoj školi, najomiljeniji sat za spavanje osim hrvatskog jezika (sada shvaćaš zašto mi je gramatika ovako nakaradna) je bila filozofija.

Pričalo se o nekim predosadnim likovima čije sam biografije trebao napamet znati. Svaki lik imao svoj neki pravac, đir u životu, sve nešto važno a ništa nije važno. Onda tamo neki lik skakao u vulkan, drugi bježao od 10 različitih država, neki se opijali i kockali i onda si imao 3 velika lika – Sokrat, Platon i Aristotel.

A svaki lik osim ove trojice je imao isto ime, a sve drukčije radili. Da ga jebeš, nitko živ to ne bi mogao pohvatati a kamoli tinejdžer od 16-17 godina kojemu je jedina misao u glavi da nešto…. Ovaj nećemo dalje. Nego stoici.

Ja.

Vidiš, u srednjoj školi se uopće ne sjećam da smo radili stoike (a vjerojatno jesmo) niti se sjećam iz tog vremena ijednog lika koji je bio predstavnik stoika (a vjerojatno ih je bilo dosta) niti me to uopće interesiralo.

Međutim kako sam ulazio u “stvarni” život i sve više počeo čitati razne knjige, komunicirati s velikim i malim ljudima, pronalazio sam određene uzorke u ponašanjima ljudi. Određeni elementi su velike ljude razlikovali od malih ljudi.

Jedan od glavnih elemenata je bio taj što su ovi veliki ljudi znali da mogu kontrolirati stvari u svom u životu i onda su radili na njima. Nisu dopustili da sebi da postanu produkt svoje okoline nego su nemilosrdno radili na sebi da bi bili ono što žele.

I ovaj se uzorak ponavljao iz knjige u knjigu, iz razgovora u razgovor. I onda sam odlučio malo istraživati po netu i pronašao autora pod imenom Ryan Holiday koji je današnji/moderni predstavnik stoika. Ali on nije neki filozof koji sjedi na kamenu u Grčkoj i nešto tamo priča. Lik je multimilijunaš, živi u Americi i ima vlastitu marketinšku agenciju.

Tada shvatim da sam čitavo ovo vrijeme zapravo čitao filozofiju stoika a da to nisam ni znao.

 

Ja rob pa više nisam

Ta filozofija se sastojala od idućih par elemenata:

Razgraniči stvari na koje možeš utjecati i na koje ne možeš utjecati. Na one na koje možeš utječi. Na one na koje ne možeš, prihvati.

Emocije ne kontroliraju naše ponašanje. One su tu, ali ne znači da svaki put moramo uraditi ono što one zahtijevaju.

U životu treba odvojiti ono što se zapravo dogodilo od toga što je to za nas značilo. Ova rečenica mi je bila ono puff!

Jer nije šta ti se dogodi, nego kako si ti to shvatio za sebe.

 

Epiktet, jedan od velikih stoika je bio rob pa postao filozof.
Marko Aurelije, zadnji normalni rimski car je bio stoik.
Seneka, jedan od najvećih govornika koji je ikada hodao Zemljom je bio stoik.

Ali stoicizam nije nešto tamo daleko ili prahistorijski umrlo.

Ako ti je profesor ikada dao nezasluženu ocjenu, ti uradiš sve u svojoj moći da to promijeniš. Ako ne možeš, prihvatiš da je to tako i ne kukaš u vezi toga.
Ako su te ikada podcjenjivali u životu zbog toga što si ili tko, a ti opet uspio u svom naumu, čestitam ti. Jer si tada demonstrirao stoicizam.
Ako si ikada bio u kafani i neki te lik gurnuo i htio se pobiti, a ti unutar sebe ključao da ga opališ bocom po glavi, ali nisi nego si smirio situaciju i iskontrolirao se, čestitam ti. Jer si tada demonstrirao stoicizam.
Ako su te ikada deportirali iz Rusije i pritvorili u zatvor u Istanbulu, a ti od toga nisi napravio traumu, čestitam ti. Jer si tada demonstrirao stoicizam.

Stoicizam se danas nalazi svuda. Ako želiš uspjeti recimo u BiH, imaš toliko prepreka ispred sebe da ti se zamanta i odustaje u instantu. Ali gledaj kako su na to stoici gledali:

Ono što blokira put postaje put
Ono što je nekoć zaustavljalo djelovanje sada potiče djelovanje
Prepreka postaje tvoj Put

Upravo to što bi nas spriječilo u djelovanju je razlog radi kojega moram djelovati na isti.

Jer jedini način zaobilaženja prepreke jeste put direktno kroz nju.

Filozofija nije neki antički spis koji tamo negdje leže i o kojoj se priča samo u 3 ujutro s 2 boce vina i 1 ženom.

To je stil života, način na koji se nosiš sa srećom i nesrećom, tugom i radosti, bolom i zadovoljstvom.

Ajmo sada vidjeti kako ovo svakodnevno primjenjivati u našim životima

 

Baby don’t hurt me; don’t hurt me; no more

 

Baza stoicizma ne ide dobro s načinom na koji razmišlja 90% svjetske populacije. Taj način je mentalitet žrtve, odnosno takav da osoba smatra da nema apsolutno nikakvu kontrolu nad svojim životom i da je u milosti ili nemilosti okruženja, ljudi, države i grada u kojemu ista živi.

Da bi uspio u životu i stoički podnosio sve što te snađe, pogledaj sljedeću izreku.

Bože, kako godine lete..

Bože, kako godine lete..

U ovom trenutku ne možeš izliječiti svjetsku glad, zaustaviti sve ratove niti otvoriti 100 000 radnih mjesta u BiH (hvala Bakire).
Ako na to u ovom trenutku ne možeš utjecati, onda to prihvatiti kakvo jest. Ne zauvijek. Jer ako to sada ne možeš promijeniti, ne znači da nekada u budućnosti nećeš moći.

Ali ono gdje puno ljudi zapne jeste u razgraničenju onoga što mogu i ne mogu promijeniti.

Ono naspram čega ti imaš kontrolu:

  • Tvoj posao
  • Tvoj životni partner
  • Tvoja razina sreće
  • Tvoji prihodi
  • Tvoji rashodi
  • Tvoje mjesto stanovanja
  • Tvoj poslovni, financijski ili ljubavni uspjeh

I mnoštvo drugih elemenata koje ovdje nisam nabrojao.

Kada pričam o mentalitetu žrtve i sagledavanju života kroz stoičke oči, uvijek se sjetim Victora Frankla, koji je po meni najveći stoik koji je ikada hodao Zemljom. A čovjek uopće ne pripada stoicima ili stoičkoj školi, ali način na koji je živio, radio, razmišljao i djelovao je itekako stoički.

Pa on kaže:

Između stimulusa i odgovora, postoji prostor.
U tom prostoru mi imamo apsolutnu moć birati naš odgovor. 
U našem odgovoru leži naš razvoj i sloboda.

Nije ovo lik pisao s kauča u dnevnom boravku jedući Smoki, nego kao Židov zatočen u koncentracijskom kampu Auschwitz na 3 godine, dok je težio svega 24 kilograma kao odrasla osoba. E to je čovjekova veličina.

 

Izdrkavanje u sigurnosti

 

Jer lako je pričati iz sigurnosti svog doma i komfora. Trebalo bi ovo, trebalo bi ono, trebalo bi ovako ili onako.

Tek kada se nađemo u situaciju gdje je naš karakter duboko testiran i gdje naš život ovisi od odluke koju ćemo donijeti, tek onda ćemo biti pravi stoici.

Jer lako je biti pacifist u miru.
Haj budi pacifist kao Desmond Doss na prvoj liniji rata.

Lako je biti pošten kao student.
Haj budi pošten kada nađeš tuđih 100 000 maraka.

Lako je biti hrabar kada se suprotstavljaš slabijem.
Haj budi hrabar kada se suprotstavljaš tenku.

 

Svi će ti stoici reći da je ovo jednostavno, ali nije lako. Ali upravo zato što nije lako, vrijedi to raditi. Ne samo za sebe, već i za druge ljude oko sebe.

Većina ljudi neće vjerovati u to kao što ti vjeruješ u to. Ali će definitivno vjerovati u tvoju vjeru u to. I tako ćeš dirati ljudske živote oko sebe.

Sjeti se u životnoj dilemi one stoičke i odabrat ćeš pravi put:

Ono što blokira put postaje put
Ono što je nekoć zaustavljalo djelovanje sada potiče djelovanje
Ono što je Prepreka postaje tvoj Put.

 

Novi utorak novi tekst.

Kako me strah za život 2000 km od kuće…. dio I