Kako u vrijeme rata pogledati neprijatelja u lice i reći HVALA! – Bruno Boksic
348915
single,single-post,postid-348915,single-format-standard,eltd-cpt-1.0,rad_rapidology,ajax_fade,page_not_loaded,,moose-ver-1.5, vertical_menu_with_scroll,smooth_scroll,blog_installed,wpb-js-composer js-comp-ver-4.12.1,vc_responsive,elementor-default

Kako u vrijeme rata pogledati neprijatelja u lice i reći HVALA!

Bodia i Antonina

Ovo je priča o empatiji, pomirenju i razumijevanju. Kako se u jeku sukoba Ukrajine i Rusije pronašla grupa mladih ljudi, sa obje strane, koji nisu htjeli prihvatit stanje na terenu kao zabetonirano.
Ovo je, na kraju, priča o nadi.

 

Nedavno sam se odlučio javiti par prijatelja za koje znam da prate moj blog te ih pitati postoji li neka određena tematika koju bi htjeli da obradim.
I jedna od njih je bila Ivana. Ivana je moja prijateljica iz osnovno-srednjoškolskih klupa i osoba koju znam već 15 godina.

Ivana je rekla kako bi htjela da ispričam priču vezanu za razumijevanje, empatiju, prestanak osuđivanja drugih tako da Ivana, ova priča je za tebe.

TEČAJ

Već sam ti govorio o mom putu u Grčku na europski kongres u kratkim crticama.

U 10.mjesecu 2014.godine krenemo iz Sarajeva za Beograd Miron, kao tadašnji predsjednik AIESECa u Sarajevu i ja kao tadašnji predsjednik AIESECa u Mostaru. Tamara koja je tada bila predsjednik AIESECa u Banja Luci će nam se pridružiti u Grčkoj jer joj je let drukčiji.

Bruno(ja), Tamara i Miron

Bruno (ja), Tamara i Miron

I već u Beogradu, na Zelenom Vencu sretnemo cure iz Rusije koje idu s nama na istu konferenciju predsjednice lokalnih ureda AIESECa u Rusiju.

Dođemo mi tako na aerodrom i sjednemo na kavu jer imamo nešto vremena prije boardinga.

Prvo pitanje koje je Antonina ili kako smo je mi zvali Tonya, koja je vodila AIESEC u Moskvi, postavila Mironu i meni je bilo „ Što ti misliš o sukobu u Ukrajini i ruskoj ulozi tu“.

Za mene je to pomalo bio šok. U tom je trenutku sukob u Ukrajini na vrhuncu i svaki se dan mogu čuti vijesti o stradalima, bombardiranja te na koncu o odcjepljenju Krima.
Čitav svijet u tom trenutku priča o Ukrajini.

Rusi u Ukrajini

Rusi u Ukrajini

Počnemo mi pričati o tome i ja, ne znajući curu, pokušavam ostati na marginama vlastitog mišljenja te pružam politološki odgovor vezan za geostrateški položaj Krima te kontradiktornost međunarodnog prava gdje svaka država ima pravo na samoočuvanje teritorija (teritorijalni integritet) dok s druge strane tog istog prava stoji pravo na samoopredjeljenje.

Pokušavam nekako izbjeći razgovor o toj tematici jer je dosta škakljiv i to mi dijelom pođe od ruke.

Sletimo u Atenu, odemo do hostela, malo odmorimo i onda krenemo vani u provod. Sretnemo većinu ostalih predsjednika lokalnih ureda AIESECa iz čitave Europe te primijetim da Tonya i to ne samo Tonya, već i ostali dio ruske ekipe postavlja isto pitanje o sukobu u Ukrajini većini drugih predsjednika tražeći njihovo mišljenje.

I onda dođe naredni dan. Prvi dan konferencije

Mi smo došli u salu na prvu plenarnu i otvaranje konferencije i tamo vidimo ukrajinsku delegaciju.
Prva pomisao mi je bila ona klasična balkanska, bit će belaja nekog pazi na to Bruno.

Kako se naša delegacija dosta družila sa ruskom, tražili smo ih tijekom ručka da sjednemo zajedno ali su oni svaki odlučili sjediti sa ukrajinskom, i samo sa ukrajinskom delegacijom.

I vjeruj mi, to nije bilo nimalo lako gledati. Svaki dan par članova delegacije, ili jedne ili druge, je ustajalo uplakano sa stola i protrčavalo kraj svih ostalih.

Ovaj sukob je bio slon u sobi i nitko ga nije službeno adresirao jer je AIESEC nepolitička organizacija koja je bira strane, pogotovo u sukobima poput ovih.

Jedini uvid koji smo imali u ovaj sukob su bili ove dvije delegacije.

Jedan dan smo čak imali i jedan session vezan za rusko-poljske probleme te kako je AIESEC ove dvije zemlje napravio ogromnu kooperaciju u vidu projekata razmjene u ove dvije zemlje upravo kako bi srušio predrasude koje jedni imaju prema drugima.

 

I sve se nastavilo istim tempom do završne plenarne. Završna plenarna je zadnji session koji se radi na konferenciji i sa time se ista završava. Svi su u nekom emocionalnom stanju kada dođe ovaj session jer je to vjerovatno zadnji put kako ćete vidjeti neke ljude sa kojima ste provele nezaboravnih 6 dana.

Sjedimo na podu, Miron, Tamara i ja dosta daleko naprijed, skoro u prvim redovima i onda krene „shareanje“ odnosno trenuci kada bilo tko od delegata može podijeliti svoje osjećaje i dojmove sa konferencije pred ostalih 300 DELEGATA.

Trio BiH

Trio BiH

Zamisli kada to ne možeš pred jednom osobom koju voliš, kako je to raditi pred 300 ljudi.

I prođe par „shareova“ i onda ustane Bodia.
Bodia je bio vođa delegacije Ukrajine, predsjednik AIESECa u Ivano-Frankivsku, i moj dobar prijatelj.
Ustaje Bodia, kreće uzeti mikrofon ali čitava prostorija gleda samo u njegovo uplakano lice.

Kako dolazi do mikrofona, jeca, suze teku niz crveno lice oteklo od plača.
I krene pričati.

Nikada neću zaboraviti taj govor jer se urezao u moje pamćenje kao glave američkih predsjednika na Mount Rushmore.

Govori Bodia kroz jecaje i plač

 

„ Svi znate šta se trenutno događa u Ukrajini i kroz kakvu situaciju prolazi moja država.
Došao sam ovdje sa velikim predrasudama i mržnjom prema Rusima radi onoga što rade u mojoj zemlji.
Pričajući sa ruskom delegacijom danima, shvatio sam da postoji nada za bolje sutra. Hvala vam ruska delegacijo što ste takvi kakvi jeste i što ste mi vratili vjeru da možemo naprijed, opet, zajedno.
Hvala vam“

 

I tada ispusti mikrofon, stavi obje ruke na lice i nastavi nekontrolirano plakati i jecati.

Tada čitava delegacije Rusije, Ukrajine, Srbije, BiH i Hrvatske i par drugih individua skoči sa mjesta i dođe zagrliti čovjeka koji se u instant našao u zagrljaju 30ak ljudi.

U trenutku kada je Bodia ustao govoriti, osjećao se takav naboj u zraku, kao da smo svi znali šta će on reći. Čim je Bodia počeo govoriti, Tamara, Miron i ja samo se zagrlili i u nekom ogoljenom trenutku istine, empatije i vjere kroz zagrljaj počeli plakati.
To je bilo revanje iz duše i u tom trenutku smo se razumjeli bolje nego ikada.

Taj moment gledanja Bodie kako stoji na pozornici, gleda svoje „neprijatelje“ u oči i govori im HVALA.
Kako to uopće opisati.

Ne postoje pridjevi i rečenice kojima bi se ovaj događaj mogao opisati, jednostavno ne postoji. Prošao sam svašta, ali ovaj osjećaj je bio daleko najjači od svega ostalog.

Zamišljam samo kako bi bilo da je ova konferencija bila 92-95. godine te da je netko od nas stajao na mjestu gdje je Bodia bio i rekao hvala osobama koje su iste vjere ili nacije kao ljudi koji nam pale kuće, ubijaju očeve i tjeraju nas sa naših ognjišta.
U tom trenutku je nestala i zadnja kap moje mržnje koju sam ikad imao prema ijednom Bošnjaku ili Srbinu.
Gledajući ovo sve, jednostavno sam razbio svaku moguću predrasudu koju sam imao prema bilo kome. Ne sudim više ljude po tome što im piše u rodnom listu ili na putovnici, ma u kurac, ne sudim ljude uopće više.
Postoji dobri ljudi koji su dio mog života, ljudi koji nisu i ljudi koje još uvijek nisam upoznao.

dobri ljudi u mom životu

dobri ljudi u mom životu

Šta se na kraju dogodilo sa ruskom i ukrajinskom delegacijom? Pa nije sve ostalo na priči, napravili su projekt za 2015.godinu pod nazivom MOST koji je radio razmjene samo između Poljske, Rusije, Bjelorusije i Ukrajine i taj je projekt bio izuzetno uspješan i proglašen najboljim regionalnim AIESEC projektom u čitavoj mreži od 126 zemalja.

Bodia i Antonina

Bodia (Ukrajina) i Antonina (Rusija)

Što ti se ovo govorim?

Idući put kada kreneš nekoga osuditi zato što je određene vjere ili nacije, stani i zapitaj se tko je taj čovjek. Upoznaj ga, vidi kako razmišlja, šta voli a šta ne, za koga navija, tko mu je idol, sa čime se igrao kao dijete, kako mu je izgledao prvi poljubac ili prvi ljubimac.

Upoznaj tu osobu a ne ono što smatraš da njezin izgled ili putovnica predstavlja.

Do idućeg utorka

TEČAJ

PRIJAVI SE!
Želiš još super priča i edukacijskog materijala? Upiši svoje ime i e-mail adresu i postani dio zajednice koja se razvija.
Pored mentaliteta žrtve, ne volim ni spam. Tvoja e-mail adresa je u sigurnim rukama.
AUTHOR: Bruno Bokšić
4 Comments
  • Iz dana u dan sam zahvalan za mnogo stvari u životu, za ljude koji su mi učinili dobre stvari, za ljude koji su mi učinili loše stvari. U životu sam živio, volio, vjerovao, ljubio, izgubio, pobijedio, ali što je najvažnije naučio sam.
    Radi dobro i dobro će ti se vratiti, radi loše kad-tad će ti život vratiti.

    Moj savjet braco za tebe. Jednostavno ne odustaj od ovoga, već nastavi da širiš pozitivne priče i budi što iskreniji, ponekad će te uhvatiti onaj trenutak savjesti. Što ako to uradim, napišem, kažem.

    Vjeruj mi da si mene koji sam motiviran 24/7 s ovom pričom dotakao. Ne samo dotakao dušu si mi dodirnuo.

    December 20, 2016
  • Nikolina Rajilić

    ❤❤❤❤❤

    December 29, 2016

Leave a Comment

Your email address will not be published.