3 ključna faktora istinskog samopouzdanja o kojima se ne priča

Živimo u društvu Mercedesa na rezervi, fejk markiranih odjeća i svađanja oko toga tko će platiti račun u kafani – na teku. Postala je najnormalnija stvar sve živo fejkati i ponašati se kao da imaš, a nemaš, ali neka oni tamo neki znaju i misle da ti imaš.

U svijetu se ovo zove “30K millionaires” a kod nas kurčenje. Ali to kurčenje i fejkanje ne ostaje samo u sferi ovih gore nabrojanih stvari. Seže to dosta dublje i mnoge druge kategorije. A jedna od njih je i samopouzdanje.

Samopouzdanje po svojoj definiciji znači dojam/mišljenje osobe o samoj sebi a kod nas se ovo prevodi u “šta raja misli o tebi.”

onako je kako raja kaže

Pa smo tako počeli i ovo fejkati da bi raja mislila o nama brže/više/jače.  Ali Mercedes kad tad ostane bez goriva, markirana odjeća se pocijepa a samopouzdanje nastalo na riječima drugih ljudi se raspe gore od kladioničara kojega 1 par zajebe za 90 000 maraka.

Ali kako raspoznati pravo od fejkanog samopouzdanja? Kako znati je li trenutni put pravi put?

Postoje distinkcije između “samopouzdanja” i istinskog samopouzdanja i mogu se prepoznati kroz 3 sljedeća faktora.

1. Emocija racionalnosti

Ukrajinci i Rusi za vrijeme Krimskog rata – nije “neprijatelj” uvijek neprijatelj

Čovjekov mozak se razvijao kroz 3 slijeda i prema tome se naš mozak zapravo sastoji od 3 mozga. Prva 2 su nam ista kao i kod životinja – animalni i limbički sustav. Prvi je zadužen za funkcije preživljavanja (borba, bijeg i “zamrzavanje”), a drugi za naše emocije.

Međutim mi imao i treći slijed kojega životinje nemaju, neokorteks. Ovaj ti mozak omogućava razmišljanje. Kada limbički mozak doživljava emociju straha, tvoj neokorteks ti omogućava razmišljanje o toj emociji. Ovo nijedna druga vrsta na svijetu ne može. Razmišljati o svojim emocijama.

I tu se krije prvi faktor istinskog samopouzdanja – racionalnost

Emocije su samo naše privremeno stanje. A naša racionalnost nam omogućava da spoznamo kako se osjećamo i da onda tom osjećaju kažemo “haj odjebi.” i radimo što bi inače radili.

emocija nema šta da se pita

Nije kako se osjećaš. Nego kako se osjećaš u vezi toga kako se osjećaš.

Primjer:

1. Ideš u teretanu svaki jutro čim ustaješ. Danas ti se tako ne da to raditi, ali si sebi rekao da moraš. I da ćeš ići svaki dan. Danas si usto i imaš neku ogromnu tugu u sebi (emocija). I osjećaš se loše radi toga. Ništa ti se ne radi. Ali se ipak oblačiš i ideš u teretanu odraditi svoju vježbu (racionalnost).

Nije kako se osjećaš (tuga). Nego kako se osjećaš (toleriram li ovo ili ne) u vezi toga kako se osjećaš.

Ti ne biraš svoje osjećaje. Oni se događaju bez tvoje kontrole. Ali itekako biraš svoje ponašanje naspram tih osjećaja. Nisi životinja pa da reagiraš na svaki svoj impuls. Racionalan si i možeš raditi stvari mimo toga kako se u trenutku osjećaš.

Postoje dani kada mi se tekstovi itekako ne pišu ali to ipak uradim. Prihvatim stvari koje osjećam, ali sam biram hoću li se ponašati u skladu sa njima ili ne. Kada prestanemo biti robovi svojih emocijama, uspjet ćemo ostvariti/dobiti toliko toga u životu. A to je ujedno i prvi faktor istinskog samopouzdanja.

2. Šta se god desi, preživjet ću

Imaš li onog jednog prijatelja koji se u situacijama života i smrti ponaša tako smireno i normalno kao da mu je to svakodnevnica? E pa to je drugi faktor istinskog samopouzdanja.

Preživjet ću

Kada stvoriš takav odnos prema sebi, gdje si siguran da što se god dogodi, ti nećeš umrijeti. To daje takvu dozu smirenosti i samopouzdanja jer si bukvalno spreman na sve. Pa i na stvari na koje tehnički nisi spreman (nisi prijevremeno skontao da bi se mogle dogoditi), ti si spreman. Jer u trenutku kada se dogode, u tom trenutku ćeš znati kako reagirati.

A to sve dolazi iz ovog principa “Šta god da se desi, preživjet ću”. Prilazi ti se nekoj djevojci u gradu? Ali šta ako mi kaže X ili ako kaže Y ili ako kaže Z. Šta ću sada, šta ću tada? Šta ću, šta ću? Nemam pojma. Ali sigurno ćeš preživjeti taj susret. Možda će baš biti neki brutalan odjeb, ali pogodi šta. opet ćeš preživjeti. Možda ti fino odgovori, ali ti ne budeš znao šta dalje. Pogodi šta, opet ćeš preživjeti.

Šta se god dogodi, preživjet ćeš. I snalazit ćeš se u trenutku za stvari koje su neočekivane. Propadne ti biznis, ostavi te djevojka, stan ti popliva, prijatelji te se odreknu. Šta god, preživjet ćeš. Ali moraš nastaviti raditi na sebi.

Jer ne mogu oni smisliti problema koliko ih ja mogu riješiti kada treba. A do ovakvog stava i razmišljanja dolazimo kroz sljedeći faktor

3. Istinsko samopouzdanje ne dolazi iz uspjeha ali ni iz gubitaka

“You have the choice: either as little displeasure as possible, painlessness in brief … or as much displeasure as possible as the price for the growth of an abundance of subtle pleasures and joys that have rarely been relished yet? If you decide for the former and desire to diminish and lower the level of human pain, you also have to diminish and lower the level of their capacity for joy.” – Friedrich Nietzsche

Istinsko samopouzdanje dolazi iz mogućnosti prevazilaženja gubitaka. Kada pobjeđujemo, onda slavimo. Ali kada gubimo, trebamo učiti. Ako ne učimo iz poraza, onda su oni uzalud.

Tek učenjem iz poraza i nastavljanjem sa daljnjim radom dolazimo do istinskog samopouzdanja. Preduvjet za uspjeh jeste poraz i ona osoba koja ga ima, kako ga god definirala, je morala proći kroz mnoge poraze kako bi došla tu gdje jeste.

Zakon

Pobjede ti daju ponos, porazi ti daju poniznost. Kao što bi stari hermetički aksiom rekao “Teza i Antiteza su iste po prirodi, ali drukčije po stupnju”. U prijevodu i primjeru to izgleda ovako. Vruće i hladno su isti po prirodi (temperatura), ali drukčiji po stupnju te iste stvari (temperature).

Pobjeda i poraz su iste po prirodi, ali drukčije po stupnju. I tek onda, kao što je i Nietzsche rekao, kada si spreman za jednu krajnost istog spektra, si spreman za drugu krajnost istog spektra. Nema uspjeha i pobjede bez poraza. Što si više poraza spreman prihvatiti, to ćeš više pobjeda i imati.

Ljudi sa istinskim samopouzdanjem to znaju jer su to i iskusili. Samo se preko poraza može i pobijediti. Kada ovo internaliziramo i shvatimo da naš istinski put uključuje poraze, onda ćemo imati i istinsko samopouzdanje.

Poraz boli, ali kao što smo već rekli: “Što se god desi, preživjet ću”.
Do idućeg utorka

Preporuka za iduće čitanje

• 5 načina kako nikad ne razviti samopouzdanje
• Svijet su napravili ljudi ništa pametniji od tebe
• Pozitivno ponašanje- 3 elementa sreće
• Kako sam se usrao ko’ pi**a: Highline 179